Iskustvo koje me naučilo da konkurencija ne postoji

Jun 11, 2020 | Blog

U ovom tekstu pričamo o tome od kuda toliki strah u ljudima od konkurencije i zašto ona kao takva ne bi trebala postojati u našim mislima.

Prije par godina kupila sam knjigu čiji me naslov odmah privukao. Zvala se “Duhovna ekonomija” autorice Natali Luks. Nakon samo prvih 40 strana došla sam do dijela koji se bavi konkurencijom. Vječito gorućom temom svih nas poduzetnika.

U ovom tekstu pričamo o tome od kuda toliki strah u ljudima od konkurencije i zašto ona kao takva ne bi trebala postojati u našim mislima.

Za početak bih željela podijeliti jedan kratki ulomak iz spomenute knjige:

Priča o dva kafića

Godinama sam ljetovala u jednom lijepom primorskom mjestu. Imala sam svoj omiljeni kafić u kojem sam na kraju dana voljela popiti kavu i pojesti sladoled. Problem je bio u tome što je uvijek bio pun, pa su svi zainteresirani sjedili na rivi i čekali da se netko digne i oslobodi im mjesto. Ne bih to spominjala kao nešto posebno da pored kafića nije bio i drugi kafić koji je istodobno bio prazan. To me zaintrigiralo, pa sam počela pratiti “slučaj dva kafića”. Prvih nekoliko godina kafići su se razlikovali po stolovima, stolcima i suncobranima, a onda se jedne godine onaj prazni kafić opremio istim stolovima, stolcima i suncobranima. Razdvajalo ih je samo postavljeno zelenilo, pa su neupućenom gostu izgledali kao jedan kafić. Kad sam to vidjela pomislila sam da je možda gazda punog kafića kupio onaj prazni. Međutim, situacija je i dalje bila ista – gužva i navala na jedan kafić i prazni stolci u drugom kafiću.
Razmišljala sam zašto ne želim sjediti u onom drugom kafiću kada su jedan pored drugog, imaju istu ponudu i istu opremu. Shvatila sam da me jednostavno nije privlačio, bez ikakvog racionalnog razloga.
I kad sam već uzela slučaj zdravo za gotovo, dogodilo se “čudo”. Iznenada su oba kafića bila puna gostiju, iako se ništa vidljivo nije dogodilo. Odlučila sam istražiti misterij kafića do kraja. I otkrila sam – te je godine prazni kafić promijenio gazdu.

Zaključak nakon priče

Kao što i sami vidite u ovoj priči, problem nije bio u glazbi koja je svirala, sladoledu koji je bio boljeg okusa, foteljama udobnijeg jastuka ili ljubaznijem konobaru, bio je u gazdi praznog kafića kojem je namjera bila potpuno drugačija od gazde punog kafića. Mogu samo pretpostaviti koliko je uspješniji gazda ulagao ljubavi u ono što radio i ne samo to, gotovo sam sigurna da je imao jedinstveni “proizvod” koji gazda praznog kafića nikako nije mogao kopirati. U pitanju je bila njegova energija i pristup kojim je privlačio goste. Ljudi jednostavno osjete toplinu onoga što poput magije nevidljivo privlači k sebi, a čemu jednostavno ne mogu odoljeti.

Strah od konkurencije i kopiranja koji je ništa drugo nego najljepši oblik komplimenta koji vam netko može dati, je potpuno neopravdan kada shvatimo da postoje stvari koje se uz sav trud ne mogu preuzeti.

Usporedbe radi, vi i ja možemo sjediti za istim stolom, koristiti isti materijal, napraviti dva identična komada nakita, i zatim otići svatko na svoje platforme gdje ćemo ponuditi svoje kreacije, međutim netko od nas će biti puno uspješniji u prodaji. Zašto? Zato što će energija jednog prilikom izrade nakita i količina uložene ljubavi u isti, te pristup prema našim klijentima biti potpuno drugačiji. Što će oni koji prate naš rad i uživaju u onom što im dajemo na kraju nagraditi svojom pažnjom i podrškom.

Sve ovo dovoljan je razlog zašto se nikad ne bi trebali bojati konkurencije i zašto ona kao takva ne postoji za one koji znaju kako pravilo usmjeriti svoju moć koju nose u sebi, a koja im uz sav trud nikad ne može biti oduzeta.

Pozivam vas da zapratite Beylin instagram profil @beylajewerly gdje vas svakodnevno očekuju tekstovi inspiracije i motivacije.

Love you all,

Tanja